FOTO: Epica i Celtica Pipes Rock napravili vatreni spektakl u Opatiji

Koncert simfonijskog metal benda Epica održan u subotu, 13. srpnja 2024. godine na Ljetnoj pozornici u Opatiji bio je spektakularan događaj, koji je samo potvrdio njihovu reputaciju jednog od najatraktivnijih imena na svjetskoj metal sceni. Krasi ih impresivan ženski sopran prelijepe pjevačice Simone Simons, melodične i moćne gitare te spektakularan scenski nastup koji nerijetko uključuje pirotehniku i vatru, i upravo sve navedeno razlog je zbog kojeg po mnogima ovaj bend spada u kategoriju: ‘must see’! Stoga nije ni čudo koliko su traženi na festivalskim pozornicama diljem svijeta, a da su voljeni i obožavani i u ovom dijelu Europe, potvrđuje činjenica da su već nekoliko puta bili u Hrvatskoj te su redovni gosti na festivalima u susjednoj nam Sloveniji.

Večer je započela nastupom Celtica Pipes Rock, benda koji je publiku oduševio svojom kombinacijom metala, gajdi i vatre, čime su savršeno pripremili atmosferu i zagrijali (doslovno) publiku za glavne izvođače. Ovi Irci savršeno su spojili tradicionalnu keltsku glazbu s moćnim rock riffovima i bubnjevima inspiriranim folk ritmovima, a svoj zvuk upotpunjuju gajdama i drugim tradicionalnim instrumentima poput flaute, stvarajući tako jedinstveni spoj keltskog rocka i simfonijskog metala s folk i gothic elementima. Bend je dosad izdao nekoliko albuma, od kojih su najpoznatiji “Legends and Visions,” “Steamphonia,” i “Live at Montelago”, s kojih smo i čuli najviše pjesama.

Nismo morali dugo čekati nakon završetka predgrupe, taman smo se stigli otići malo rashladiti nakon njihovog vatrenog nastupa i pokupiti novu turu piva i već je pozornicu zauzela Epica – bend poznat po impresivnim scenskim nastupima, a ovaj koncert nije bio iznimka. Scenu su pripremili uz intro ”Alpha – Anteludium” tijekom kojeg su se popeli na stage uz kratki pozdrav Opatiji, a koncert je otvoren pjesmom “Abyss of Time” s njihovog posljednjeg albuma “Omega” iz 2021. godine, što je odmah izazvalo oduševljenje publike. Nastavili su s nešto starijim hitovima poput ”The Essence of Silence”, ”Victims of Contingency”, ”The Final Lullaby”… Svaka pjesma bila je popraćena kompleksnim orkestracijama, moćnim gitarama i impresivnim vokalnim izvedbama. Publika je pjevala zajedno s bendom, posebno tijekom popularnih pjesama kao što su “The Essence of Silence”, ”Unleashed”, ”Code of Life”… Scenski efekti, uključujući svjetlosne i pirotehničke elemente, dodatno su pojačali doživljaj, stvarajući nezaboravnu večer za mnogobrojne posjetitelje, koji su pristigli iz svih dijelova Hrvatske, a na svakom koraku moglo se čuti i neke strane turiste. Publika je bila očarana ne samo glazbom, već i vizualnim spektaklom koji je pratio svaku pjesmu. Primjerice, dio scene bile su i divovske zmije iz kojih je stalno izlazio dim. A kao da atmosfera već nije bila dovoljno usijana, još su ju dodatno pregrijavali i vatreni stupovi i ostala pirothenika. Svaka pjesma imala je jedinstveni vizualni identitet koji je dodatno pojačao emocionalni doživljaj koncerta, a posebno su se istaknuli efekti tijekom izvedbe pjesme “Kingdom of Heaven”, gdje su vatromet i laserska svjetla stvorili poseban hipnotizirajući ugođaj.

Ono što svakako posebno izdvaja Epicu od ostatka bendova sličnog glazbenog izričaja su, između ostalog i dualni vokali uz nježnu Simone Simons i moćan, zvjerski growl vokal gitariste i osnivača benda – Marka Jansena. Simone je posebno hvaljena zbog svog opernog stila pjevanja, koji unosi eleganciju i emocionalnu dubinu u izvedbe benda. Njeni vokalni razmjeri se kreću od nježnih i razigranih balada do moćnih i epskih dionica koje snažno dominiraju scenom. A Mark Jansen, s druge strane, donosi čistu suprotnost i kontrast sa svojim dubokim growlovima i brutalnim vokalima, što dodaje slojeve intenziteta u pjesme. Njegov stil pjevanja često se kombinira s orkestralnim i zborskim aranžmanima, a nerijetko se njegov vokal pojavljuje i uz nešto žešću glazbenu pozadinu od ostatka pjesme, stvarajući tako kompleksne i dinamične zvučne pejzaže koji nas onda stvarno i odvode na epsko putovanje. Očekivano, najjači feedback publike bio je na pjesmama ”Beyond the Matrix” i ”Cry for the Moon” – ova pjesma je standard u Epica-inom repertoaru s produženim instrumentalnim dijelom i dramatičnom rasvjetom koja obično završava snažnim vrhuncem u kojem se kombiniraju Simoneini visoki tonovi i Markovi duboki growl vokali, stvarajući tako dramatičan kontrast. Za sami kraj izveli su ”Consign to Oblivion” – pjesmu koju najčešće koriste kao završnicu jer je totalno nabijena energijom, a bend je tijekom instrumentalnih pauza stalno poticao publiku na sudjelovanje u stvaranju circle pitova i wall of deatha.

Ovaj nastup Epice bio je pravi primjer njihove sposobnosti da uživo prenesu energiju i emocije koje karakteriziraju njihove studijske albume, po meni su čak i bolji live nego studijski, baš zbog tog sveukupnog audio-vizualnog dojma. Naravno, ne treba izostaviti ni činjenicu da su u preko 20 godina postojanja, svoje live nastupe svirački doveli do savršenstva koliko su uvježbani.

Koncert Epice zapravo je bio uvertira, odnosno opening act šireg glazbenog festivala pod nazivom MusicFest, koji će se tijekom idućih par vikenda u srpnju održavati na opatijskoj Ljetnoj pozornici, privlačeći tako ljubitelje različitih glazbenih žanrova. Sveukupno, koncert Epice u Opatiji bio je vrhunac ljetne glazbene sezone, ostavljajući dubok dojam na sve prisutne i potvrđujući time status ovog benda kao jednog od vodećih u svijetu simfonijskog metala.

EPICA