Riblja čorba, nekada jedan od najpopularnijih rock bendova u Jugoslaviji, ali i dan danas jedan od najuspješnijih i najtiražnijih regionalnih rock bendova održao je koncert u slovenskom gradiću Brežice 22. ožujka 2024. Svi smo manje više upoznati s time da Riblja Čorba vjerojatno nikad više neće nastupati u Hrvatskoj radi svojedobnih i navodnih političkih istupa pjevača i frontmena Bore Đorđevića. No, da se ovo ne pretvori u ono što ne bi trebalo, ovdje ćemo to spomenuti samo u kontekstu mjesta održavanja koncerta. Jer upravo iz tog razloga što nikad nemaju prilike posjetiti njihov koncert u Hrvatskoj – more hrvatskih tablica se moglo vidjeti ispred sportske dvorane u Brežicama. Slobodno mogu reći da je ovaj koncert praktički i održan samo za hrvatsku publiku. Činjenica je da ljudi obožavaju ovaj bend, i to ne samo starije generacije, nego i one mlađe. A to je ono na što je Bora (i ostatak ekipe) posebno ponosan, kao što je nekoliko puta tijekom koncerta i istaknuo. I na kraju, jedino što je bitno jest – glazba. Glazba i ljubav prema glazbi premošćuje sve granice. Upravo to se i vidjelo na ovom koncertu – zajedništvo i uživanje u glazbi.

Riblja Čorba postoji od davne 1978. godine, izdali su 20 albuma i još otprilike toliko koncertnih albuma i kompilacija. Stoga i ne čudi to da je Bora, u sada već zavidnoj životnoj dobi i ne tako dobrog zdravstvenog stanja dobar dio koncerta presjedio na barskoj stolici te da se povremeno morao poslužiti tekstovima pjesama koji su se nalazili ispred njega na stalku. Ali nitko mu to nije zamjerao. Čak je i na sjedećki priredio atmosferu kakvu ni mnogi mlađi bendovi ne uspiju napraviti na svojim nastupima. Ne piše mu džaba na majici “never too old to rock”.

Koncert su započeli pjesmama ‘Oko mene’ i ‘Ja ratujem sam’, nastavili s ‘Lud sto posto’, ‘Dve gitare’, ‘Nemoj da ideš mojom ulicom’, ‘Rock’ n’roll za kućni savet’, ‘Avionu slomiću ti krila’, ‘Volim, volim, volim, volim žene’, ‘Dva dinara druže’, ‘Ostaću slobodan’, ‘Kada padne noć’ itd. Publika je, naravno, gotovo sve pjesme znala od riječi do riječi, pogotovo one starije hitove. Ove nešto novije su isto znali, ali naravno da su se oni najstariji i najveći hitovi ipak dočekali s najvećim uzbuđenjem i euforijom. Zadnje tri pjesme prije bisa bile su naravno najemotivnije i najupečatljivije. Publika je na ‘Pogledaj dom svoj anđele’ pjevala u sav glas i Bora je rekao ”…hajmo još jače, da se do neba čuje… ” pa su svi još jače zapjevali. ‘Kad sam bio mlad’ Bora je odsvirao sam s publikom na svojoj akustičnoj gitari, a posebno emotivna bila je izvedba pjesme ‘Lutka s naslovne strane’ koju je cijeli bend skupa s publikom otpjevao a capella grleći se na pozornici. Zvanično, to je bio oproštaj i kraj koncerta, ali publika im nije dala sići dolje i zato su na bisu još odsvirali jednu brzu i veselu ‘Amsterdam’, a za sami kraj i ‘Dobro jutro’.

Što reći, osim da je koncert bio prožet sirovim emocijama, od energije i skakanja preko sreće i smijeha pa sve do suza, pogotovo u trenutku kad su se Bora i ostatak benda prisjetili pokojnog basiste Miše Aleksića, koji je preminuo prije par godina od komplikacija koronavirusa. Nastup je odrađen beskompromisno i bez greške. Stariji dio benda (Borisav Đorđević ‘Bora’ – pjevač, Miroslav Milatović ‘Vicko’ – bubanj, Vidoja Božinović ‘Džindžer’ – gitara) odlično se uklopio s novijim i mlađim članovima (Nikola Zorić ‘Nindža’ – klavijature, Ivan Stankovič ‘Ivke’ – bas, Jovan Jeftić ‘Joca Zmaj’ – prateći vokal).

 

 

foto: Slavica Rudec
izvještaj:Stanislav Tomić