Foto: Slavica Rudec
Izvještaj: Ana Rudec

Ni mjesec dana nakon što je dvorište osječkog kluba Vega ugostilo slavne thrashere Exodus u sklopu ovogodišnjeg UFO festivala, još jedno veliko metal ime posjetilo je osječku tvrđu. Machine Head je u sklopu njihove velike europske 2012 turneje, kojom promoviraju najnovije izdanje ‘Unto The Locust’ odlučio uvrstiti i Osijek na popis datuma.

Dan uoči koncerta još uvijek se nije znalo koji sretnici će nastupati pred ovim velikanima. Sam Robb Flynn odabrao je među osječkim bendovima Invader i Kymera. Prvi je nastupio relativno mlad bend Invader, koji je u svojih pola sata svirke predstavio nekoliko autorskih stvari, ali većinom obrade poput ‘Ace Of Spades’ od Motorheada i Slayerov ‘Seasons In The Abyss’. Nakon njih Kymera, s nešto dužim glazbenim stažom, a energično su nam otprašili većinu stvari s njihovog još uvijek aktualnog prvijenca ‘Stillborn’.

I nakon gotovo 45 minuta stanke, oko 21:45, točno u najavljeno vrijeme, zamračila se pozornica i počeo je pomalo apokaliptični intro, a nabrijana rulja je cijelo vrijeme skandirala ‘…machine fucking head…’. Nakon zagrebačkog koncerta 2004.-te, ovo im je bilo drugo predstavljanje hrvatskim fanovima, a već s uvodnom ‘I Am Hell (Sonata in C#)’ vidjelo se da su slavonci vrhunska publika i pravi domaćini, što je i sam Flynn potvrdio pošto je nekoliko dana prije nastupa proveo uživajući u Osijeku. Možda bi atmosfera i ugođaj bio još i bolji da dvorište kluba nije bilo poluprazno. Po mojoj procjeni bilo je svega 500-tinjak ljudi, što je jako malo za ovakav bend. No, ekipu iz Machine Heada to nije previše diralo, a bome ni publiku u prvih desetak redova koja se oturala, headbengala, rokala i po glavi i rebrima u konstantnoj šutki, a nerijetko su i pive letile u zrak. Otvorenost i komunikativnost benda, stalno obraćanje publici,te bacanje trzalica i piva rezultiralo je tako nabrijanom atmosferom, gotovo istom jačinom i na starijim stvarima poput ‘Imperium’ i ‘Buldozzer’, kao i na onim najnovijim ‘Locust’, ‘This Is The End’ i ‘Darkness Within’ na kojoj je Flynn uzeo i akustaru u ruke. Posebno dirljiva je bila ‘Aesthetics Of Hate’, inače napisana u čast legendarnom i nikad prežaljenom Dimebag Darrellu, a ovom prilikom Flynn ju je posvetio nedavno uhićenom pjevaču benda Lamb Of God – Randyju Byltheu, koji je optužen za ubojstvo. Nakon posljednje pjesme ‘Ten Ton Hammer’, bend je sišao s pozornice, no publika ih je pozvala nazad, pa su na bisu očekivano odsvirali već standardne hitove za kraj ‘Halo’ i ‘Davidian’, na kojem je doslovno sve grmilo od žestokih riffova i moćnih bubnjeva. Atmosfera je bila na vrhuncu, a tome je doprinijelo i paljenje bengalke od strane najžešćih fanova. Stvarno vrhunska atmosfera i nabrijana publika unatoč relativno malom broju ljudi, zvuk je također bio i više nego solidan, a raznobojan light show isprepleten stalnim puštanjem dima samo je bio točka na i ovog vrhunsko odrađenog showa.

 

 

 

About The Author