Prošli vikend, 21.11.2015. zagrebačka dvorana KC Dražen Petrović ugostila je legendarni Whitesnake, a support su im bili rockeri The Dead Daisies.

Dvorana je bila solidno popunjena kad su počeli svirati The Dead Daisies, australski rock bend koji je sastavljen od odličnih glazbenika koji su svirali i surađivali s imenima kao što su Guns N’ Roses, Mötley Crüe, Thin Lizzy, Ozzy Osbourne, Billy Idol i još mnogi drugi. Bili su dostojna predgrupa glavnim akterima večeri, i u nešto manje od sat vremena svirke odsvirali su nekoliko svojih pjesama, ali i dosta obrada od kojih je kod publike najbolje prošla poznata ‘Hush’ od Deep Purplea.

Koju minuticu nakon pola deset, počeo je nastup ovih veterana hard rocka, koji malo koga ostavljaju ravnodušnim i u neznanju barem jedne od njihovih poznatih onih nježnijih ili ponešto žešćih hitova. Za one koji možda nisu toliko upućeni, David Coverdale, pjevač Whitesnakea prvotno je svirao s Deep Purpleom, i ove godine Whitesnake je izdao album naslova ‘The Purple’ (ujedno i naziv ove turneje) koji sadrži remakeove pjesama iz razdoblja Coverdaleovog djelovanja s Deep Purpleom, od 1973. do 1976. Pjesma s kojom s otvorili koncert bila je upravo uvodna pjesma ‘Burn’ s novog albuma. Dvorana je bila gotovo popunjena, i među publikom se mogao vidjeti raspon od onih praktički maloljetnih do starih, već dobro upućenih rockera, ali neovisno o godinama, svi su znali ako ne sve, onda barem one najpoznatje hitove ovih legendi rocka i definitivno jednih od bogova hard rocka 80-ih godina prošlog stoljeća. Našlo se tu i parova kojima je sigurno bilo lijepo prisjetiti se da su se možda prvi put poljubili ili vodili ljubav uz romantične i nježne taktove balada kao što su ‘Is This Love’ ili ‘Love Ain’t No Stranger’. Iz Deep Purple ere našle su se tu još i ‘You Keep On Moving’, ‘The Gypsy’, ‘Mistreated’, ‘You Fool No One’ – kojoj je prethodio kratki solo na usnoj harmonici Michaela Devina, te odlična ‘Soldier Of Fortune’ – jedna od najslušanijih pjesama Deep Purplea. Od onih starih i neizostavnih hitova Whitesnakea čuli smo još i  ‘Gimme All Your Love’ i ‘Ain’t No Love In The Heart Of The City’ – nakon koje je uslijedio kratki instrumentalni dio kojeg su vješto odsvirali gitaristi Reb Beach i Joel Hoekstra, a tijekom koncerta mogli smo čuti i nekoliko kratkih bubnjarskih ”javljanja” Tommyja Aldridgea. ‘Here I Go Again’, pjesma s kojom je bend stekao svjetsku slavu i koja je više puta proglašavana jednom od najboljih pjesama svih vremena očekivano je izazvala ”kaos” među publikom, posebno onim ženskim dijelom, jer gotovo da nema osobe koja ne zna otpjevati barem njezin refren.  S jednakim oduševljenjem bila je praćena i prethodna ‘Fool For Your Loving’, također jedna od najpopularnijih pjesama Whitesnakea. Na bisu su otpjevali samo jednu stvar – ‘Still Of The Night’, neizostavan dio njihovih set lista već dugi niz godina. Publika nije mogla naći veće zamjerke jer su u gotovo dva sata svirke izveli ‘najbolje od’ Whitesnakea.

Nakon koncerta mogle su se čuti neke zamjerke na izbor ”sigurnih” pjesama i kako je koncert odrađen profesionalno ali na ”repeat”, jer se već godinama publici predstavljaju na isti način i s manje-više istim pjesmama. Bilo je prigovora i na vokal Coverdalea, ali s obzirom da je čovjek u zavidnim godinama, ne treba pretjerivati. Neki su pretpostavili da mu je više stalo do vizualne pojave nego do toga kako zvuči s obzirom da je svoju garderobu promijenio minimalno triput. Sve u svemu, ovo koncertno događanje, najveće strano gostovanje ove jeseni bila je prava poslastica i opuštanje pred nadolazeće blagdansko i postblagdansko razdoblje, jer je većini bio vjerojatno posljednji koncert ove sezone.

 

GALERIJA

WHITESNAKE

 

THE DEAD DAISIES

 

Izvještaj: Bojana
Foto: Slavica