Uoči njihovog nastupa na već dobro poznatoj manifestaciji AntiValentinovo, koja ove godine slavi ‘jubilarnu’ 5. godinu održavanja i to pod parolom ‘Ništa ljubav,niti karanje, samo tulumarenje’, popričali smo sa sinjskim bendom koji je  u vrlo kratkom vremenu oduševio i publiku i kritiku postavši tako jedan od najtraženijih koncertnih imena na domaćoj rock sceni posljednjih nekoliko godina. Pogađate, riječ je o bendu M.O.R.T, a popričali smo sa gitaristom Zvrkom (jednim od trojice članova koji uz pjevača Johna i basistu Kikosa čini okosnicu benda još od osnutka 2003.) te s Miletom koji im se pridružio 2012. godine za bubnjevima. 

M.O.R.T – press photo

Pročitala sam da je ‘Odjel za žešće’, album s kojim ste lansirani među traženija koncertna imena na domaćoj i regionalnoj rock sceni, snimljen nakon pobjede na Jelen Demofestu u Banja Luci gdje je glavna nagrada bila snimanje i produkcija albuma u vrijednosti 5 tisuća eura. Mislite li da bi se za vas sve drukčije odigralo da se, primjerice, niste ni prijavili na taj fest?

Mile: Definitivno, Zvrk je skonta Demofest i da se možemo prijaviti; Kikos prijavio i eto ti ga na, nalazimo se usred Banja luke okruženi s tonu dobrih ljudi, vrhunske mjuze i predobrih bendova. Još kad su odjeknuli ime benda ko pobjednika, šok i vjeverica.

Službeno, bend djeluje od 2003. godine, iako niste cijelo vrijeme radili jednakim intenzitetom (zbog studija, poslova itd.). Je li vam ikad palo napamet odustati od benda, ili od glazbe općenito?

Mile: Od benda se ne odustaje, jedini izlaz je smrt.

Zvrk: Od glazbe je nemoguće odustat, a od javnih nastupa jest, i padalo mi je to napamet kao i hrpa drugih ideja, nije svaka misao koju promatraš i najbolja za slijediti. No nije to nikakva sramota, dođe do zasićenja zapitaš se gdje to sve vodi? Taj stil života rock klišeja koji se prodaju po inerciji sex, droga, alkohol bla bla holivudska priča. Zatim zastaneš, okreneš se radu u polju i skontaš da zapravo sam pišeš svoju rokenrol biografiju i da možeš zaobić sva ta lažna stanja. Svom dušom odbijam klasičnu ulogu rock heroja gdje uvijek padne nečija glava. Previše volim svoje prijatelje da bih pod svaku cijenu bio u bendu, ako mi se ne sviđa gdje idemo. Život iznad svega, no to je teži put jer je lakše bit žrtva.

Nije tajna da djelujete u udrugama na sinjskom području te time podupirete nezavisnu i underground glazbenu scenu. Kakvo je vaše mišljenje o trenutnoj sceni u Hrvatskoj? Kakve su uopće prilike za mlade rock bendove ovdje?

Mile: Ma scena je sve luđa i luđa, tonu se bendova pojavljuje i rađa: prilika imaju, ali im nisu sve najlakše dostižne.

Zvrk: Za priliku se treba boriti. Ne poznajem ni jednog uspješnog čovjeka koji je uspio u bilo čemu radeći to part time. Nemaš gdje svirati? Nitko te ne zove da sviraš? Nema koncerata? Napravi tulum i zovi sve koje znaš postavi instrumente i paljba i tako smo mi radili.  Samo od sebe se samo sranja događaju, za sve ostalo treba trud.

Ima li neki demo bend iz Hrvatske ili regije koji vas trenutno posebno oduševljava, ili možda mladi bend kojem predviđate perspektivnu budućnost?

Mile: The Splitters i Billie Joan iz Splita, sarajevske Činčile, beogradski Vizelj, sinjski Vukojarac, zagrebački Kali fat dub…

Zvrk: Mary May, Vukojarac, Seviter, She Loves Pablo. Svjetski, a naše.

Dio sredstava za snimanje aktualnog albuma ‘Standing Runningman’ prikupili ste preko Indiegogo kampanje. Pretpostavljam da bi ljudi mogli pomisliti: ‘’…gle njih, poznati su, sviraju stalno, vrte se na tv-u, a trebaju financijsku pomoć pri snimanju albuma. Ima li onda uopće smisla da se počnem baviti glazbom?’’ Ima li?

Mile: Naravno da ima, glazba je definitivno jedna od najvećih darova prirode. Novci za takve egzibicije su uvijek problematični, od glazbe živimo – tako da svi mogu doći i viditi gdje im novac ide, haha. Dok smo razmišljali o indiegogo kampanji presudilo je to da damo ljudima priliku da budu dio tog procesa; nama su pomogli puno i pritom sebi nešto kupili. Od nas imaju doživotnu zahvalnost koju na koncertima vraćamo bezuvjetnom energijom.  

Prošle godine izdan je ‘Standing Runningman’, vaš prvi album na engleskom jeziku, a iste godine odradili ste i nekoliko promotivnih koncerata po Europi. Kako ste prihvaćeni vani? Planirate li još europskih datuma, možda čak i onih prekooceanskih?

Mile: Čekamo nekakvu bijesnu turneju po Europi, nismo još dovoljno koncerata uradili da bi mogli dati nekakav feedback o prihvaćenosti. Uglavnom su to bili koncerti pred domaćom publikom.

Zvrk: Mapiramo i istraživamo područje, ja vidim neku turneju, grupnu 2-3 benda zajednički 15-20 dana ceste s dobrom pripremom i onda vikinški. Mislim da se samo tako može postat vidljiv.

Kakvi su stavovi kritike i publike (po pitanju toga što je album na engleskom jeziku)?

Mile: Ima svakakvih mišljenja, raspoloženja… Mnogi su nas baš dobro nasmijali. U suštini su svi zadovoljni s albumom, što su nam koncerti i pokazali. Što i je najbitnije.

Zvrk: Par stvari su već postale dio standardnog repertoara i ljudi ih znaju od riječi do riječi, za deset godina će tek kritičari skužit album.

Svirat ćete na ovogodišnjem AntiValentinovu. Volite li više intimnije klupske svirke, ili veće koncerte, poput ovog, ili festivale primjerice?

Mile: Volim sve koncerte, svaki prostor daje drugačiju energiju kojoj se trebaš prilagodit.

Prije nekoliko dana na internetu je osvanula pjesma ‘Igračke’, kao plod još jedne glazbene suradnje, ovog puta s kantautoricom Mary May. Ima li možda neko domaće/strano ime s kojim posebno priželjkujete suradnju?

Mile: Osobno ne bi nikoga imenovao, ima ih tonu. Rađe da ih iznenadimo.

Zvrk: Pa suradnju vidim uglavnom sa ljudima koji imaju integritet, stil glazbe je manje bitan.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu? Gdje vas sve možemo vidjeti ove koncertne sezone?

Mile: Sviranje, stvaranje… Tonu koncerata i dobrih ljudi. Uskoro smo u Varaždinu, a sve ostale datume pratite na našoj FB, WEB i IG stranici.

Zvrk: Puno glazbe, puno smjeha, sveukupno obilje i svoj sveti mir, haha. Ljudi zovite nas bilogdje još uvijek smo gladni nomadskog života, druženja i koncerata, al imajte na umu da i mi nekad moramo platit režije i stanarinu, naime računi i nama stižu ko i svim ostalim smrtnicima. 😉

Hvala vam na vremenu izdvojenom za Rockography Magazine!
Intervju vodila: Ana Artuković

About The Author