Neno Belan, jedan od najpoznatijih i najtraženijih hrvatskih kantautora, pjevač i skladatelj mnogih pop-rock hitova će u subotu, 9. lipnja 2018. nastupiti sa svojim pratećim bendom Fiumens na zagrebačkoj Šalati. Sad već tradicionalni zagrebački koncert ovog su puta preselili na jednu od najljepših open air pozornica te najavljuju svoj veliki koncert kojim će nas povesti u susret novom, čudesnom ljetu i donijeti opojne mirise i zvukove Mediterana, pjevajući o ljubavi. Uz iznimno zanimljive goste koji će mu se pridružiti u ovoj koncertnoj avanturi, sve njihove obožavatelje očekuje vrhunski glazbeni doživljaj koji će produkcijski biti nastavak vrlo uspješne priče koja je na tragu posljednja dva koncerta u Domu sportova. Tom prilikom porazgovarali smo s Nenom, a pogledajte što nam je sve otkrio u svojim opsežnim i iskrenim odgovorima.

Neno Belan & Fiumens, Foto by Anamarija Vartabedijan

Neno Belan & Fiumens, Foto by Anamarija Vartabedijan

Eto nas opet nakon godinu dana imamo priliku za intervju. Recite nam malo što se u protekloj godini događalo kod vas? Sigurna sam da ste imali pune ruke posla i da nas čekaju ugodna iznenađenja u skoroj budućnosti. 

Puno toga se izdogađalo u zadnjih godinu dana, ali mahom sve lijepe i interesantne stvari. Osim standardno 70-tak koncerata u 70-tak gradova širom Lijepe naše, pa i šire, iza mene je rad i na nekoliko izuzetno zanimljivih projekata. Nabrojat ću one najvažnije.

Prvo, već sam dvije godine umjetnički direktor novog Zagrebačkog Festivala, a bit ću i treću, i na moje veliko zadovoljstvo, taj posao je, zajedno s mojim timom, odrađen besprijekorno. Festival naočigled svih raste i sve više autora prepoznaje njegov značaj i potencijal te nam nude svoje radove. Posebno me raduje što se pojavljuje veliki broj mladih kvalitetnih autora, onih koji će sutra činiti okosnicu naše popularne glazbene scene.  

Drugo, moja suradnja s kazalištima se nastavila, ove godine sam po prvi puta komponirao glazbu za jednu dramu, radi se o djelu Miroslava Krleže “Povratak Filipa Latinoviczsa”, u režiji Nine Kleflin, a povodom otvaranja nove zgrade Hrvatskog Narodnog Kazališta u mađarskom gradu Pečuhu. U izdanju moje kuće Dallas Records  izašao je i CD s instrumentalnom glazbom iz te predstave.  

Također sam nastupio i na Šibenskom Festivalu Šansone gdje sam bio izveo svoj zadnji singl “Zvijezda moga sna”. Uz to, razvijao sam i neke nove osobne projekte i ideje, komponirao i za druge izvođače pa će možda neke od tih pjesama biti baš ta iznenađenja o kojima govorite.  

Iza sebe imate uspješne suradnje s mnogim poznatim licima s estrade. Neću pitati koja vam je najbolja, ali bi mi bilo super da nam u par rečenica opišete suradnju koja je po nečemu bila posebna ili nezaboravna. 

Surađivao sam s mnogim umjetnicima, s  nekim sam sjajnim pjevačima snimio duete, svaka je takva suradnja donijela puno dobra za mene.  Svoj prvi duet napisao sam za svog velikog prijatelja Dinu Dvornika. To je pjesma Ella E, koju smo onda, po njegovoj želji, otpjevali zajedno. Njegova je kći dobila ime po toj pjesmi. Posljednji put smo ju pjevali zajedno na mom koncertu u Tvornici i teško mi je kad pomislim da je to bio naš zadnji susret, da ga zaista više nema tu. Bio je izuzetan umjetnik i neobična, karizmatična ličnost. Bilo je jako lijepo biti njegov kolega i njegov frend. 

Što mislite, što je, osim naravno same glazbe, najvažnije za iskreno povezivanje s publikom tijekom koncerta? Što mislite zasto vas publika toliko voli, čak i današnje mlade generacije?

Ako i postoji neka tajna, ja je nisam svjestan. Volim nastupati, volim taj emotivni dijalog s publikom. Na sceni, kad pjevam uživo pjesme koje meni puno znače, ljudima kojima one puno znače dolazi do nekog posebnog spoja. Ljubav i pozitivna energija su u zraku, to je za mene nenadmašan osjećaj zbog kojeg ću voljeti svaki nastup. To je emotivna razmjena koja se događa u iskrenosti i neposrednosti i svaki put za mene ima svježinu novog, prvog susreta. 

Koja je najveća prepreka s kojom ste se susreli na vašem glazbenom putovanju? Možemo to preoblikovati i u najgori potez u karijeri (ako ga je uopće bilo)? 

Teško je reći da je bi išta mogao okarakterizirati kao najgori potez. Sigurno je da sam u životu na nekim raskršćima pogriješio, da sam donio odluke koje su se u konačnici pokazale pogrešnim izborom. Jasno je da je toga bilo, ali što čovjek ima od razmišljanja da je nekad morao ili trebao drugačije postupiti. Nema ničeg ni idealno dobrog ni idealno lošeg.  Čak i oni, naizgled, na prvu loptu, “loši potezi”, imaju nekog smisla u ukupnom rastu i sazrijevanju, jer kao što svi znamo, na greškama se čovjek uči, jača, stasa. Pa nisu naše pogreške tu bez razloga.. 

Neno Belan promo, Foto by Anamarija Vartabedijan

Neno Belan promo, by Anamarija Vartabedijan

Volite li više nastupati u Rijeci ili u drugim gradovima? Da li postoji razlika u atmosferi i odazivu publike u različitim gradovima i dijelovima Hrvatske ili je koncert jednostavno koncert i to je sve tu negdje slično? 

Ma koncert je jednostavno koncert. Postoje ljudi koji vole moju glazbu i oni su u svim gradovima ti dolaze na moje koncerte da me podrže, da pjevaju sa mnom i da se vesele sa mnom. Odaziv opet ovisi i o drugim faktorima, kao što su vrijeme, mjesto, datum, ovo ono, i sad o tome nije riječ. A meni je isto tako uzbudljivo nastupati, i sa istim žarom to činim i pred 150 ljudi u nekom malom klubiću, ili pred 5000 ljudi na nekom trgu ili sportskoj dvorani.. 

Epidemija narodne glazbe kod nas…trebamo li ju smatrati problemom mladih ili je to jednostavno pomodarstvo, mozda faza koja će ipak jednog dana proći?

Sve je prolazna faza, vremena i trendovi se neprestano mijenjaju, to je jedan dinamički proces, koji nikad ne prestaje, a trenutna neka faza je uvijek uvjetovana sa stotinu raznih faktora, koji su momentalno na snazi, pa kako se i oni mijenjaju s vremenom, tako se i trend s njima mijenja. A zašto je baš situacija ovakva kakva jest, sasvim sigurno nije slučajno. 

Što mislite o tome da li bi ljude trebalo suditi na temelju vrste glazbe koju slušaju? Što vi slušate posljednjih dana? Možda neko novo hrvatsko ime ili…

Ljude treba suditi samo po osnovi njihove čovječnosti, ljudskosti, kroz parametre srca i duše, a nikako na temelju glazbe koju slušaju. Glazba spada u domenu kulture, odgoja i obrazovanja te vlastitog ukusa koji se opet formira dobrim dijelom kroz baš te nabrojane elemente osobnosti, ali i po utjecaju okoline, društva.  

Što se mene tiče, ja sam često na putu i najradije slušam radio program dok se vozim te prepuštam radio urednicima da me iznenade svojim izborom. Kad sam kod kuće i kad se opuštam, u zadnje vrijeme mi najviše prija klasična glazba. Međutim, ako je nekakav party u pitanju, e onda tu stvari dosta ovise i o mojim gostima.. 🙂 

Imate li neku ideju kako mladima preporučiti i približiti kvalitetniju glazbu i izvođače?

Po meni to bi trebala biti sveobuhvatna akcija na svim razinama, od vrha prema dolje, dakle od političkog vodstva, preko radio i tv urednika te novinara iz raznih popularnih časopisa i dnevnog tiska, medija, koji su promotori masovne kulture. Oni su ti koji nikako ne bi smjeli spuštati letvicu ispod određene visine, na njima leži ogromna odgovornost. I škola je važna, motivirani pedagozi koji bi bili uzori, formativne ličnosti mladima. I tako sve do osnovne ćelije, a to je obitelj, koja naravno igra ključnu i najveću ulogu u kulturološkom sazrijevanju djeteta. Lakše bi bilo od starta početi pravilno, nego kasnije ispravljati “krive Drine”. Ali to je idealizam, utopija. 

A sad što je tu je, ja osobno ne mogu sam puno osim truditi se da mladima isporučujem što kvalitetniju vlastitu glazbu, i kao autor i kao izvođač, odnosno da kao glazbeni urednik “Zagrebačkog Festivala” omogućujem kvalitetnim mladim autorima i izvođačima da se preko njega promoviraju. 

I sad par copy-paste pitanja koja svi uvijek pitamo…što možemo očekivati od koncerta i kakvi su vam planovi za budućnost?

Biti će to pravi spektakl pod zvijezdama. Šalata je vrlo poetičan prostor, s tornjevima Katedrale u kadru, iza pozornice. Topla ljetna noć daje čarobnu atmosferu. Jako se radujem svemu tome. Svirat ćemo moje najveće hitove, uz vrhunsku produkciju i čak tri led ekrana. Za cijeli show se brine moja prijateljica, kazališna redateljica Nina Kleflin. A i moji gosti su ovaj put nešto posebno! Prvi će nastupiti naši prijatelji, tvrdi rockeri iz Županje, Opća opasnost. I ja ću izvesti s njima, njihov veliki hit ‘Pobjegao sam’, Pero i ja ćemo to zajedno zapjevati na jedan sasvim drugačiji način. Posljednji gost biti će veliki glazbenik i umjetnik: Zlatan Stipišić Gibonni. S njim dijelim puno toga: mi smo splitska dica, kako nas je okarakterizirao Zlatko Gall u svojoj novoj knjizi, mi smo mediteranskim duhom opijeni glazbenici i mi smo obojca  emotivci koji su život posvetili stihovima i glazbi. Zato sam vrlo sretan da će upravo Gibonni započeti veliko finale koncerta. A u sredini dogoditi će se za mene jedinstveni emotivni trenutak: po prvi puta ću javno nastupiti sa svojom kćeri – Nikolinom. Otpjevat ćemo kazališni hit, temu iz mjuzikla Kralj Lavova. Oboje imamo tremu i oboje jedva čekamo. Tako. Sad sam otkrio i ono što sam obećao da neću govoriti. Neka. Biti će to lijepo putovanje na glazbenim valovima s mojom dragom publikom.



I zakraj napišite nešto što biste htjeli poručiti fanovima, a nikada vas nitko nije pitao ili niste imali prilike izjasniti se.. 

Poslužit ću se jednim stihom iz “Oda” rimskog pjesnika Horacija: “carpe diem quam minimum credula postero”, a značenje bi im bilo: Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra, odnosno dok možeš, čini dobro, jer sutra može biti prekasno.. 

 

Intervju odradila: Ana Artuković