Koliko je minuta svirao Placebo? 

Iskreno, kao da je to bitno. Na meni je da nešto napišem, a na vama da odlučite hoćete li to čitati ili nećete….

Zar je zaista toliko bitno koliko je minuta svirao bend? Koncert je bio odličan. Da je trajao i 10 minuta opet mi ne bi bilo žao što sam poslije 12 sati rada u bolnici sjela u auto, napravila skoro 200 km da bih došla na koncert… Jedva sam stigla, ali stigla sam. Dobro, priznajem, kasnila sam malo. Pjesmu, dvije, tri… I opet mi je bilo dovoljno.

Eto ukratko o meni i dijelu reporta koji uključuje moj privatni život, opis puta, dolazak i sve ostalo. Ako nekoga baš zanima kojim sam vozilom došla i koji je rok trajanja na boci vode koju sam pila putem morat će mi poslati privatan mail, takve podatke ne objavljujem javno.

Ako je za vjerovati informacijama na www.setlist.fm Placebo je zadnji koncert prije cijele ove zombi apokalipse održao u Švicarskoj 13.07.2018, a nakon toga je slijedila pauza u trajanju od gotovo 4 godine kada su prvi puta nakon “korona odmora” nastupili u Francuskoj 23.3.2022.

Pokušavajuci izbjeći gužvu koja nastane na kraju koncerta, sister i ja smo se pokupile prema izlazu pred kraj zadnje pjesme. To nam je nekakva tradicija i pravilo: informiraj se o set listi i bježi ako želiš izbjeći krkljanac. Zadnja pjesma je taman završila, zadnji taktovi “Running up that hill” i pale se svjetla. U prolazu čujemo svašta, od uzvika “Come Back”, “We want more” pa do ljutitih komentara “Jel to to, stvarno je gotovo?”.

Ljudi razočarani trajanjem koncerta. Fanovi su bili u stanju izdvojiti pozamašnu svotu novca bez da su se informirali o trajanju koncerta, a nisu ni pogledali kako to izgleda u zadnjih par mjeseci. Nisu potražili set liste sa prošlih koncerata nego se čudom čude kako to da je upravo odsvirana zadnja pjesma. Sad se ja pitam, pa kakvi su to fanovi? Daš 200 i nešto kn za koncert i ne pogledaš da li će svirati tvoju omiljenu pjesmu? Ok! Nije mi jasno, ali neka im bude.

 Bend i organizatori su nas zamolili da ne snimamo mobitelima koncert, ali nisu nam zabranili da odemo na Google i provjerimo popis pjesama koje su svirali na proteklim koncertima. Ja sam bacila oko kad sam došla na koncert. Manje od minute posla, a tako puno znači. Otvorila sam prvi setlist.fm rezultat i gle čuda, setlista ista kao u Latviji pet dana ranije. Identičnih 18 pjesama kao na većini koncerata koje su održali na ovoj turneji.

Moram spomenuti da je prema tim podacima, (ako su točni) Firenca je prošla i gore, dobili su samo 16 pjesama. Novarock je dobio čak 19, ali zato su u Dojčlandu stvarno imali zašto prigovarati, publika u Nurembergu dobila je samo 15 omiljenih hitova. Tako da nemamo što kukati i prigovarati, dobro smo prošli. Prosjek… za jednu Hrvatsku sasvim dovoljno. Ni previše ni premalo… taman.

U jednu ruku mogli bismo reći da očekujemo da će bend nakon 4 godine pauze svirati barem duplo duže, jer su se dovoljno odmarali i sigurno im je falilo malo interakcije sa publikom. Ali ako smo imalo realni shvatiti ćemo da ne može bend tamburati 5 sati samo zato što naše guzice nisu vidjele koncerta cijelu pandemiju. I oni su ljudi, ako mi nismo mogli stajati na toj vrućini, zašto se ljutimo što oni nisu mogli skakati po bini na plus 40.

Činjenica da smo bili bez koncerata cijelu pandemiju ne bi trebala utjecati na ukupni dojam koncerta koji se većinom svodi na to da je “trajao prekratko” . Također, to što neki bendovi nisu dugo nastupali ne znači da trebaju visiti na pozornici 5 sati samo da bi nam pokazali da smo mi, cijenjena publika njima jako jako falili. Je li to je njihova dužnost? Da zadovolje nas fanove, da zadovolje našu potrebu da nadoknadimo sve propušteno zbog, kako moja nećakinja kaže “Horora virusa”? Mislite da treba tako? Opet ću citirati malu Vragolitu “vat a fak, no no no no no” 

P. S. Zaboravila sam uvrstiti elemente klasičnog reporta i napisati koje su pjesme svirali, nisam čak te iste naslove prevela na materinji jezik i uvrstila ih u tekst kako bih ispala frajerica sa svojim unikatnim stilom pisanja, kakav baj d vej čitam danas na većini portala. Nisam spomenula ni kakve su emocije prožimale potresom razorenu Šalatu jer mislim da se to nikome ne da čitati….no ako nekoga zanima, obećajem da ću se idući puta potruditi…

Ispričavam se što sam zaboravila spomenuti koliko je zvijezda bilo na nebu, na kojim se sve numerama osjetio povjetarac i u kojem trenutku me oblio znoj, prošli trnci, te kada me potjeralo na wc.

Odlučila sam da neću pisati roman o  njihovim albumima, pjesmama i ostalim pikanterijama kako bih pokazala koliko je opsežno moje znanje o bendu i glazbi općenito. Na kraju krajeva, to su stvari koje svaki fan zna, a ostali sve informacije mogu naći na Wikipediji. Mogu vam jedino iskreno priznati da mi je falilo što nisu svirali “Meds” jer sam zaboravila popiti terapiju toga dana 

Ali, nema veze, migrenu sam ionako dobila tek danas kada sam se vratila u stvarnost…

Izvještaj: Matilda Rudec
Foto: Huawei P30 Pro