Dobru uvertiru u jesensku koncertnu metal sezonu donio nam je finski Amorphis, bend s nekoliko desetljeća dugom poviješću, poznat po stilskoj raznolikosti i koketiranju s elementima finske tradicije i folklora. Podrška su im bili njihovi sunarodnjaci Lost Society i atmosferični post metalci Solstafir s Islanda.
Večer je otvorio Lost Society. Ova mlada i energična četveročlana ekipa iz Finske njeguje moderniji metal zvuk, kombinirajući razne žanrove poput metalcorea i groove metala. Iako su relativno kratko na sceni (osnovani 2010. godine) Lost Society iza sebe ima čak pet studijskih albuma, a ovim nastupom promovirali su svoj aktualni album “If The Sky Come Down”, izdan prošle godine. Kratak nastup bio je sasvim solidno i profesionalno odrađen i naišli su na velike ovacije publike u već poprilično popunjenoj dvorani.
Solstafir (foto: Slavica Rudec)
Nakon uvodnog Lost Societyja, pozornicu su zauzeli islandski Solstafir. Bend koji postoji od 1995. godine i eksperimentirao je s mnogim žanrovima, počevši s black metalom u ranijoj karijeri, pa viking metalom, da bi kasnije zašli u post eksperimentalne i psihodelične vode kombinirajući rock i metal, ali uvijek su njegovali svoj jedinstveni glazbeni izričaj po kojem su definitivno prepoznatljivi. Njihove pjesme su dugaaačke, neki dijelovi se ponavljaju kako bi stvorili hipnotizirajući ugođaj, imaju taj neki vintage vibe, pogotovo što se zvuka gitara tiče, uz puno reverba i efekata. Iako je ovo bend uz koji nećete moći cijeli koncert euforično pjevati svaku pjesmu od riječi do riječi (jer je većina pjesama na islandskom), Solstafir ipak uvijek nekako pronađe zajednički jezik s publikom. Unatoč tome što ne razumijemo gotovo ni riječi, osjetimo tu energiju i emociju koju frontman – Aðalbjörn “Addi” Tryggvason – tako dobro i strastveno prenosi zavodeći publiku svojim sanjivim i melankoličnim, pomalo tugaljivim, jedinstvenim i neobičnim vokalom, stalnim gestikulacijama i ekspresijama lica, a cijeli bend zajedničkim snagama zaokružuje cijelu priču. Melankolični riffovi gitara, snažna distorzija basa i na mahove galopirajući bubnjevi prenose vibracije sa stagea kroz nas. Ovo je definitivno jedan od onih bendova koji pomiče glazbene granice i svojom izvedbom vas vodi u druge dimenzije. Odsvirali su nam ukupno šest pjesama (zato što svaka pjesma traje +-10 minuta), a publika je najviše reagirala na pjesme ‘Fjara’ i ‘Otta’. Svoj kratki set završili su s ‘Goddess of the Ages’ tijekom koje je Addi neprestano komunicirao s publikom, dijelio zagrljaje sa stagea, sišao među publiku dijeleći zagrljaje i pozdrave. Jednom je fanu čak priuštio nezaboravno iskustvo tako što je ‘posudio’ njegov mobitel i snimao videoselfie sebe dok pjeva s publikom i tim fanom u pozadini, a nakon toga mu je vratio mobitel, zahvalio i zagrlio ga.
Solstafir (foto: Slavica Rudec)
Nakon nešto duže pauze i završnih priprema pozornice i scene, stage je zauzeo Amorphis. Bend koji postoji još od davne 1990. godine i tijekom godina je mijenjao svoj glazbeni izričaj kombinirajući pritom razne stilove, a posljednjih godina uglavnom se orijentiraju ka progresivnom i melodic zvuku u koji vješto ubacuju elemente finske tradicije i folklora, a nerijetko kao inspiraciju za svoje pjesme koriste “Kalevalu”, nacionalni finski ep. Bend je u 33 godine postojanja izdao 14 albuma, a najaktualniji “Halo” svjetlo dana ugledao je u veljači prošle godine, i upravo njega ovom prilikom predstavljaju u Boogaloou u sklopu promotivne europske turneje kojom će obuhvatiti većinu europskih prijestolnica tijekom studenog i prosinca.
Amorphis (foto: Slavica Rudec)
Članovi benda su Tomi Joutsen (vokal), Olli-Pekka Laine (bas), Santeri Kallio (klavijature), Jan Rechberger (bubnjevi) te Esa Holopainen i Tomi Koivusaari na gitarama – ujedno i osnivači benda te jedina dva člana koja su otpočetka i neprekidno u postavi benda. Bend je odmah prvom pjesmom ‘Northwards’ započeo žestoko i energično, koja je ujedno i naslovna pjesma s aktualnog ‘Halo’ albuma. Nakon nje, nastavili su s promocijom i predstavili nam također nove ‘On the Dark Waters’ i ‘The Moon’. Publika je odlično reagirala na nove stvari i neumorno skakala tijekom njihovih izvedbi iako nismo baš znali riječi pjesama. Ubrzo nakon toga vratili su nas na sami početak Amorphisa, u davnu 1994. kad je izašao album ‘Tales From the Thousand Lakes’ – album koji je lansirao bend u metalna nebesa – i to s pjesmom ‘Into Hiding’ koju je publika odmah prepoznala i dočekala s oduševljenjem. Nadalje su nastavili u istom tonu s ‘Black Winter Day’ u koju su nas uveli s početnim riffovima odlične ‘Magic and Mayhem’ (baš mi je žao što ju nisu odsvirali u cijelosti, obožavam tu stvar). ‘Black Winter Day’ je definitivno bio vrhunac prvog dijela koncerta, publika je bila u apsolutnom transu i pjevali su u glas s Tomijem. Cijeli koncert bio je praćen raznim vrhunskim vizualnim efektima i odličnim svjetlosnim efektima, koji su apsolutno pridonijeli uzavreloj atmosferi prepunog Boogalooa.
Amorphis (foto: Slavica Rudec)
Pravi je užitak gledati atraktivnog Tomija kako uživa na stageu i skakuće s jednog na drugi kraj pozornice, cijeli prekriven tetovažama i s dreadovima do pola leđa. Nesumnjivo su bend sastavljen od vrhunskih glazbenika koji svoj posao shvaćaju iznimno ozbiljno. Neki će možda i zamjeriti na manjoj dozi spontanosti tijekom nastupa, a uvelike većoj dozi profesionalizma, ali tako je kako je. Nakon povratka u stare dane, ponovno su odsvirali nešto relativno novije ‘Silver Bride’ i ‘Sky is Mine’ s njihovog albuma ‘Skyforger’ iz 2009. Zatim su odsvirali ‘Wrong Direction’ i ‘Amongst Stars’ s albuma ‘Queen of Time’ iz 2018. godine, da bi se sa ‘Steven Roads Come Together’ ponovno vratili predstavljanju aktualnog albuma. Ova bogata vizualna oprema na pozornici omogućila je da tijekom izvedbe ‘Amongst Stars’, koju Tomi u originalu pjeva s Anneke Van Giersbergen (The Gathering), čujemo i vidimo i njezine dionice na led ekranima iza benda, što je posebno pridonijelo užitku pjesme. Novo oduševljenje publike uslijedilo je kad su najavili ‘My Kantele’ s još jednog omiljenog albuma iz starih dana – ‘Elegy’ iz 1996. Ova prekrasna pjesma zapravo je stara tradicionalna finska poema iz zbirke finskih folk pjesama ‘Kanteletar’, koja je zapravo sestrinska zbirka ‘Kalevali’. Uslijedilo je kratko predstavljanje članova benda, gdje je svaki bend član odsvirao ponešto na svom instrumentu, npr. gitarist je odsvirao uvodni riff Slayerove ‘Raining Blood’, a basist je odsvirao Black Sabbath. Najveći vrhunac večeri bila je definitivno ‘House of Sleep’, ogroman hit i najizvođenija pjesma Amorphisa s njihovog albuma ‘Eclipse’ iz 2006. godine, koji je zapravo prvi album na kojem je posao vokala odradio sadašnji vokal Tomi Joutsen. Publika je, naravno, pjesmu znala od početka do kraja i apsolutno cijeli Boogaloo je pjevao refren kao jedno. Zaista prekrasno iskustvo, za naježiti se. Koncert su graciozno završili s pjesmom ‘The Bee’ i pozdravili se s nama do nekog idućeg puta, koji će sigurno biti uskoro sudeći prema gotovo rasprodanim kartama za ovaj koncert.
Izvještaj: Ana Artuković
