Iz@ Medošević & Borgie predstavljaju odličan autorski materijal objedinjen na iščekivanom albumu ‘Opera u Sydneyu’

Iz@ Medošević & Borgie

Cover art | Damir Stojnić

Nakon objavljivanja samostalnog prvog albuma “Granulo je sunce” iz 2016. godine, Iz@ Medošević je za sljedeći album uzeo pojačanje u ritam sekciji Borgie (Bernard Vukić na bubnju i Berislav Pavišić na basu). Paralelno s promocijom prvijenca, Medošević je s Borgiama započeo raditi drugi album, za koji se znalo da će biti svojevrstan naklon svim teenage glazbenim utjecajima kojima su članovi bili izloženi tijekom dugogodišnjeg i nedovršenog procesa odrastanja i sazrijevanja. To je još više došlo do izražaja kada je u Borgie na mjesto bubnjara došao Kristian Debeuc, koji je s Izetom svirao u pretvorbenim ’90-ima, a nešto kasnije i s Berom. Dakle, nepoznanica nije bilo; moralo se naći mjesta za neke momke iz Detroita, Vinkovaca, Londona, Tacome i još pokojeg mjestašca. A to ustvari znači da je drugi album naslonjen na zvuk Stoogesa, MC 5, Motowna, prve inkarnacije Majki, Motorheada, Sonicsa… pametnom dosta!

 

Puno je truda i vremena uloženo u stvaranje ovog albuma, a čekanje se itekako isplatilo. Na “Operi u Sydneyu” deset je autorskih pjesama od kojih su već obavljena dva singl. Prvi je bio ‘Brodolom / Party’, pjesma u kojoj humorističnim tekstom govore o ozbiljnoj, uvijek aktualnoj temi homoseksualne ljubavi. Glazbeno, to je klasični garage rock’n’roll kojim su dali hommage bendovima poput The Who, T. Rex, starih Partibrejkersa i Vatrenog poljupca. Drugi singl ‘Dan i noć’ glazbeno i atmosferski sasvim je drugačija pjesma čiji tekst je brutalno iskren, bolan i moćan istovremeno. „’Dan i noć’ je masna-hypno-grunge bluesara koja vrišti o tumarajućoj stranputici, a šapće o nježnoj i posvećenoj ljubavi. Lijepa i tužna, valjajuća i plesna, lagana, a teška, niti muška, niti ženska…“ – autorov je opis pjesme.

 

SPOT – Iz@ Medošević & Borgie | Tužno osjećanje 

Treći singl kojim predstavljaju cijeli album je pjesma ‘Tužno osjećanje’, a da biste uvidjeli o kakvoj je atmosferi i poruci riječ, dovoljno je pročitati tekst pjesme izvučen iz zbirke pjesama Izeta Medoševića “Genij usamljenog čovjeka”:

Otkako sam prestao

tamna strana stiže

boljem sam se nadao

 

Otkako sam prestao

više se ne dižem

mrve mi se zubi

 

Boljem sam se nadao

otkako sam prestao

kada sam se vratio

 

A kada sam se vratio

ulice su puste

ljudi je sve manje

 

Tebe sam izgubio

ostalo je samo

tužno osjećanje

 

Tebe sam izgubio

kada sam se vratio

ljudi je sve manje…