Izvještaj: Ana Artuković
Foto: Ana Artuković i Slavica Rudec

 

Srijeda, 4.11.2015., sredina radnog tjedna. Čovjek bi očekivao da će malo što ljude izmamiti van iz kuće. No, čini se da je organizatorima ovog, moglo bi se reći ‘mini folk metal festivala’, to itekako dobro pošlo za rukom. Naime, koncert je prvotno trebao biti održan su Vintage Industrial Baru, ali se zbog prevelike navale za kartama prebacio u Tvornicu Kulture. Razlog ovako dobroj posjećenosti bili su hrvatskoj publici već dobro poznati i omiljeni finski Korpiklaani, zatim ruska Arkona, a domaću podršku pružili su im zagrebački Stribog.

U zadnje vrijeme sve češće i češće, pa tako i na ovom koncertu, točno se pridržavalo satnice, i koncert su u 19:30 otvorili zagrebački pagan black-folk metalci Stribog, već dobro poznati hrvatskoj publici, ali i šire. Otkad su se davne 2006. okupili i pomalo nacugani došli na ideju ‘ajmo svirati nekaj s frulicama’ daleko su dogurali te iza sebe imaju dosta materijala, puno odrađenih nastupa u Hrvatskoj, ali i van granica, od kojih je možda najznačajniji onaj na Metalcampu i Carpathian Allianceu. Uloga predgrupe, osim pozitivne strane da imaš čast nastupiti ispred nekog velikog imena, ima i onu nezahvalnu stranu, a to je da te najčešće dođe pogledati samo šačica ljudi, što je i ovdje bio slučaj. Šteta, jer Stribog je one najupornije u prvim redovima dobro podsjetio kako zvuče stvari stare i po nekoliko godina, a predstavili su i materijal koji će se nalaziti na nadolazećem albumu, i koji je dao naslutiti da će novo izdanje biti nešto totalno drugačije od svega što su dosad napravili.

U 20:30 Tvornicom je počeo odjekivati uvodni intro za vrijeme kojeg su se članovi benda, a naposlijetku i sama Masha (s razlogom zvana) ‘Scream’. popeli na stage i otvorili s ‘Yav’, naslovnom pjesmom s njihovog istoimenog posljednjeg albuma. Čudo kako tako naizgled nježna i krhka žena može iz sebe pustiti takve zvukove. S jedne strane prelijepi clean vokali s etno prizvucima, i onda najednom growlanje iz dubine utrobe. Ovo mi je treći put da ih gledam, tj. slušam. Prvi put sam ih vidjela u Sisku, zatim na Metalcampu, gdje su nastupom usred bijela dana po onakvoj vrućini izazvali takav lom među publikom (čak su i zaštitari dopustili crowd surfing skroz do foto pita) kakav nisam vidjela od nijednog benda koji je nastupao preko dana u svom trogodišnjem pohodu na Metalcamp. Iako je publika za vrijeme njihovog nastupa gotovo neprestano skakala i imala ruke u zraku, a moglo se vidjeti i poneko ‘odvrtanje žarulja’, hehe, nije mi to bilo to od strane publike. S druge strane, ni nastup Arkone nije bio među njihovim najboljima. Možda je razlog tome i to što je Mašinom sinu uskoro rođendan, a ona opet neće moći biti s njim radi turneje. U svakom slučaju, Mashino neprestano skakanje i dinamičnost na pozornici je za svaku pohvalu, ali nije se obraćala previše publici, a i ono što je progovorila bilo je na ruskom, osim što je 2-3 puta rekla Hvala, Zagreb!…uz to, vidjelo se da su nastup odradili pomalo nezainteresirano. Joj da, i zvuk, odnosno zvuk vokala, je bio na momente loš. Uglavnom, njihova set lista od deset pjesama obuhvatila je i stare i nove stvari, od kojih su najzapaženije prošle ipak one već dobro poznate poput ‘Goi, Rode, Goi’, ‘Ot Serdtsa k Nebu’, ‘Liki Bessmertnykh Bogov’, ‘Pamyat’, ‘Stenka na Stenku’ i na kraju ‘Yarilo’. Unatoč neumornom zvanju i skandiranju publike, bisa nije bilo.

ARKONA setlista:
1. Yav
2. Ot Serdtsa k Nebu
3. Goi, Rode, Goi!
4. Liki Bessmertnykh Bogov
5. Zakliatie
6. Na Strazhe Novyh Let
7. Slav’sia, Rus’
8. Pamiat
9. Stenka na Stenku
10. Yarilo

Najveći razlog ovako velikoj posjećenosti, jedan od omiljenih bendova hrvatske publike – što i ne čudi s obzirom koliko su već puta (ako dobro brojim ovo im je peti put) ovdje svirali – finski ‘šumski klan’ Korpiklaani, koji su već dobro uvježbanim i istreniranim korakom zauzeli stage točno u 22 sata. Nastup su odmah otvorili veselo s novom ‘Viinamäen mies’ s njihovog aktualnog albuma ‘Noita’, i starom, dobro poznatom ‘Journey Man’ na kojima se publika odmah digla na noge. Ovo je bend koji je poznat po svojoj energičnosti i spontanosti na stageu, što ne možemo reći da je ovdje bio slučaj. Što je pogodovalo tome, možemo samo nagađati i nadati se da je to bilo jednokratno. Naime, koncert je na momente bio poprilično dosadan, u jednom trenutku sam mislila da ću zaspati kako su dosadne pjesme svirali, a isto mišljenje sa mnom su dijelili i većina u publici i tribine na kojima su ljudi uglavnom sjedili. Najzanimljiviji vizualni dio koncerta bila je stalna interakcija harmonikaša i gitariste koji su non stop animirali publiku i dokazali da sve oči ne moraju uvijek biti uperene u pjevača. Tek nešto pred kraj koncerta, valjda kad su i sam Jonne Järvelä i ostali skužili da gube publiku, počeli su opet s veselicama, pa je publika u trenu živnula čim je čula prve taktove i riffove jedne od njihovih najpoznatijih pjesama ‘Vodka’, nakon koje su uslijedile također dobro prihvaćene veselice ‘Rauta’ i ‘Wooden Pints’. I za vrijeme njihovog nastupa mogle su se uočiti neke tehničke smetnje: dvaput se nakratko (sekunda, dvije) čulo ono što ti probije uši (ne znam stručnu terminologiju) kad se mikrofon sje*e i počne pištati. Da ih publika nije dobro prihvatila, vidjelo se i iz činjenice da su ljudi počeli izlaziti prije nego što su se Korpiklaaniji vratili na bis, na kojem su odsvirali još nekoliko pjesama i ovu večer priveli kraju uz ‘Happy Little Boozer’ i ‘Juodaan Viinaa (Hector Cover)’ .

KORPIKLAANI setlista:
1. Viinamäen mies
2. Journey Man
3. Pilli on pajusta tehty
4. Kantaiso
5. Lempo
6. Sahti
7. Kirki
8. Ruumiinmultaa
9. Petoeläimen kuola
10. Sumussa hämärän aamun
11. Vaarinpolkka
12. Viima
13. Metsämies
14. Kultanainen
15. Minä näin vedessä neidon
16. Ämmänhauta
17. Kylästä keväinen kehto
18. Vodka
19. Rauta
20. Wooden Pints
21. Pellonpekko
22. Happy Little Boozer
23. Juodaan viinaa (Hector cover)

 

GALERIJA:

 

Korpiklaani, Tvornica Kulture 4.11.2015.

 

Arkona, Tvornica Kulture 4.11.2015.

 

Stribog, Tvornica Kulture 4.11.2015.

 

 

About The Author