Amaranthe, Epica i Charlotte Wessels u Budimpešti: Arcane Dimensions Tour 2026 kao koncertni bijeg za hrvatsku publiku

Neke koncertne večeri odradiš, zabilježiš i ideš dalje. A neke ti ostanu u glavi još dok se vraćaš prema smještaju, s onim poznatim osjećajem da si upravo gledao paket koji je bio toliko jak da ti je skoro žao što nije trajao još barem sat duže. Upravo takva bila je večer 20. ožujka u budimpeštanskoj Barba Negri, gdje su se na istoj pozornici našli Charlotte Wessels, Epica i Amaranthe.

Na papiru je ovo već izgledalo kao jedan od najjačih metal paketa ovog proljeća. Uživo je zvučalo još bolje. Nije tu bilo praznog hoda, nije bilo onog osjećaja da samo čekaš glavni bend, niti dijela večeri koji bi se mogao otpisati kao usputna stanica do headlinera. Sve je funkcioniralo kao cjelina, ali i kao tri sasvim različita lica iste jake koncertne priče.

Charlotte Wessels otvorila je večer više kao posebna gošća nego kao predgrupa

Charlotte Wessels, foto: Matilda Rudec

Charlotte Wessels izašla je pred crveni zastor, uz mikrofon ukrašen suncokretima, i odmah otvorila večer s pjesmom Chasing Sunsets. To je bio jedan od onih početaka koji publici vrlo brzo daju do znanja da se večeras neće samo zagrijavati teren, nego da će i prvi nastup imati svoju težinu.

Njezin set djelovao je promišljeno, emotivno i dovoljno čvrsto da ne ostane samo na atmosferi. U pjesmama se osjećala i nježnost i ozbiljnost, ali i moderna oštrina koja njezin aktualni materijal odvaja od bilo kakvog pukog oslanjanja na staru slavu. Soft Revolution i The Exorcism posebno su se istaknule, ne samo zbog same izvedbe nego i zbog dojma da Charlotte svaku riječ stvarno živi na pozornici.

To je bio kratak nastup, ali nipošto mali. Dapače, ostavio je dojam izvođačice koju bi publika bez problema gledala i u punoj samostalnoj koncertnoj minutaži.

Setlista Charlotte Wessels

Chasing Sunsets
Dopamine
The Crying Room
Soft Revolution
Tempest
After Us, The Flood
The Exorcism

Epica je Budimpeštu uzela pod svoje bez viška pompe

Simone Simons, foto: Matilda Rudec

Epica je na pozornicu došla s jakim ulazom i vizualom koji je odmah uhvatio pažnju. Simone Simons pojavila se u potpuno crnoj, gotovo bridal kombinaciji s velom, što je cijelom početku dalo dodatnu dozu dramatičnosti. I bez pirotehnike, Epica je izgledala veliko. Pozornica je bila odlično iskorištena, bend je bio stalno u pokretu, a nastup je djelovao kompaktno, moćno i vrlo sigurno.

Ono što je posebno ostalo u uhu i glavi nije bila samo setlista nego i Simone. Budimpeštu je izgovorila tako lijepo i pravilno da je to bio jedan od onih malih detalja koje publika odmah primijeti i zapamti. Takve stvari uvijek zvuče banalno dok ih ne čuješ uživo, a onda shvatiš da baš one rade razliku između korektnog i posebnog nastupa.

A da stvar bude još bolja, u prvim redovima se tijekom njezina nastupa osjetio i njezin parfem. To je bio onaj sitni, gotovo nestvarni detalj koji ne možeš planirati ni izmisliti, ali ga zapamtiš. U kombinaciji s crnim outfitom, velom i cijelom pojavom, samo je dodatno zaokružio dojam elegancije i prisutnosti.

Setlista je bila vrlo dobro pogođena. Epica nije išla samo na najpredvidljivije favorite, nego je ponudila i nekoliko momenata zbog kojih je nastup djelovao svježije i zanimljivije. Never Enough bio je jedan od takvih trenutaka, Sirens – Of Blood and Water uz gostovanje Charlotte Wessels jedan od vrhunaca večeri, a The Last Crusade i veći naglasak na noviji materijal pokazali su da bend i dalje zna kako složiti koncert koji nije samo sigurni autopilot.

Epica je te večeri djelovala kao bend koji ne mora raditi cirkus da bi bio velik. Dovoljno je bilo stati na pozornicu i krenuti.

Epica u Budimpešti, foto: Matilda Rudec

Setlista Epice

Apparition
Cross the Divide
Martyr of the Free Word
Eye of the Storm
Unleashed
Never Enough
Sirens – Of Blood and Water
Tides of Time
The Grand Saga of Existence
Cry for the Moon
Fight to Survive
The Last Crusade
Beyond the Matrix

Amaranthe je za kraj isporučio čisti adrenalin

Kad je došao red na Amaranthe, bilo je jasno da kraj večeri neće ići na suptilnost nego na čisti adrenalin. Njihov nastup bio je gotovo neprekidni niz hitova, s jako malo daha između pjesama i s energijom koja nije padala ni sekunde. To je bio onaj tip koncerta u kojem ti se nakon nekoliko pjesama prestane brojati što je odsvirano jer sve ide u jednom velikom naletu.

Elize Ryd, foto: Matilda Rudec

Da, Amaranthe ima tu svoju dozu predvidljivosti. Nisu bend koji će ti svake večeri potpuno izvrnuti očekivanja naopačke. Ali kad su pjesme toliko zarazne, refreni tako učinkoviti, a izvedba toliko utegnuta, onda ta predvidljivost ne djeluje kao mana nego kao dio formule koja funkcionira. Maximize, Archangel i Drop Dead Cynical odradili su posao točno onako kako treba, Boom!1 je donio posebno žestok trenutak, a Amaranthine s klavirskim uvodom lijepo je ubacila melodijsku ravnotežu u cijelu priču.

Vizualno su išli više prema futurističkom dojmu s laserima, dok je scenski fokus ipak najviše držala njihova trostruka vokalna postava. Kod Amaranthea gotovo i nema mrtvog prostora jer uvijek netko preuzima trenutak, uvijek je nešto u pokretu i uvijek postoji osjećaj da se na pozornici nešto događa. Upravo zato njihov završni slot nije djelovao kao puko zatvaranje večeri, nego kao snažan finalni udarac.

Setlista Amaranthea

Fearless
Viral
Digital World
Damnation Flame
Maximize
Strong
PvP
Crystalline
Boom!1
The Catalyst
Re-Vision
Chaos Theory
Amaranthine
The Nexus
Call Out My Name
Archangel
That Song
Drop Dead Cynical

Arcane Dimensions Tour 2026 pokazala je zašto se za neke koncerte prelazi granica

Budimpeštanski datum bio je dio velike europske Arcane Dimensions Tour 2026, zajedničke turneje Epice i Amaranthea uz Charlotte Wessels kao posebnu gošću. Već je i prije koncerta bilo jasno da je riječ o jednoj od jačih metal turneja ovog proljeća, a Budimpešta se nametnula kao sasvim logična stanica za publiku iz Hrvatske.

Budući da je turneja zaobišla Hrvatsku, dosta domaćih fanova odlučilo je potegnuti upravo do Budimpešte. I iskreno, teško ih je kriviti. Kad ti se na istoj večeri poklope Charlotte Wessels, Epica i Amaranthe, granica odjednom više ne djeluje kao neka velika prepreka, nego kao sitna formalnost.

Tri različita lica iste jake večeri

Ovo je bio jedan od onih paketa koji te podsjeti koliko je dobro kad turneja nije složena po principu reda radi, nego kad bendovi zaista imaju što ponuditi jedni uz druge. Charlotte Wessels donijela je emociju i karakter, Epica raskoš i autoritet, a Amaranthe čisti koncertni pogon.

Budimpeštanska Barba Negra te je večeri dobila sve što jedan dobar koncert treba imati: jak uvod, veliki srednji vrhunac i eksplozivan završetak. A publika je dobila ono najvažnije, osjećaj da je bila na koncertu koji se ne prepričava samo zato što je bio dobar, nego zato što je bio baš onakav kakav treba biti kad tri jaka imena dijele istu pozornicu.

Za hrvatsku publiku ovo nije bio samo još jedan europski datum na turneji. Bio je to podsjetnik da se za neke koncerte isplati potegnuti preko granice, jer kad ti se na istoj večeri poklope emocija, raskoš i čisti adrenalin, onda povratak kući bude samo formalnost. Dojmovi ostaju puno duže.

👉 Više koncerata za 2026. pronađi u našem Koncertnom vodiču za 2026..

Autor: Matilda Rudec

Fotografije: Slavica Rudec/Matilda Rudec
Datum: 22. ožujka 2026.