Najveći i jedan od najdražih kantautora s ovih prostora, vječni Dorđe Balašević sa svojim mnogobrojnim orkestrom, nastupio je prošlu subotu 11. lipnja u Slavonskom Brodu pred nekoliko tisuća obožavatelja.
Đorđe je i ovog puta, nakon posljednjeg nastupa u Slavonskom Brodu 2011. godine , ponovno obarao rekorde posjećenosti brodske dvorane Vijuš, a već je prvog dana prodaje ulaznica za koncert prodano čak pola dostupnog kapaciteta dvorane. Brojni oožavatelji pristigli su iz svih dijelova Slavonije, Hrvatske, ali i okolnih zemalja, ponajviše iz susjedne Bosne i Hercegovine. Kao dio 16-člane posade na muzičkom brodu ovog ‘panonskog mornara’ našli su se, između ostalih, i sjajni vojvođanski tamburaši, maestro Aleksandar Dujin, saksofonist Bunford Gabor, proslavljeni novosadski ansambl Zorule predvođen Zoranom Bugarskim te Nikša Bratoš, nagrađivani producent i glazbenik.
Da su Đoletove pjesme vječne i bezvremenske dokazuje i činjenica da su se među publikom našli, kako oni njegovih godina, tako i generacije koje se nisu ni rodile kad su nastale neke od najpopularnijih pjesama, pa smo tako mogli vidjeti roditelje koji su zajedno sa svojom djecom pjevali neke od najzapamćenijih numera iz Balaševićeve impresivne pjesmarice. Emotivna publika uglas je pjevala popularne pjesme poput “Lepa protina kći”, “Devojka sa čardaš nogama” i “Miholjsko leto”. U troipolsatnom programu s popisa nisu izostale ni ‘Neki novi klinci’ (za vrijeme koje je publika već standardno bacala plišane zeke na pozornicu, a Đole ih je kao sretno razigrano dijete sve do zadnjeg pokupio i lijepo posložio sa strane), ‘Život je more’, vesela i brza ‘Boža zvani Pub’, ‘Provincijalka’, ‘Oprosti mi, Katrin’, ‘Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja’, ‘Miholjsko ljeto’, ‘Samo da rata ne bude’ te još mnoge druge. Između pjesama Đole je publiku zabavljao raznoraznim pričama i zgodama iz prošlosti, o njegovim svirkama i zabavljanju u mnogim europskim gradovima, a u jednom trenutku emotivno se obratio publici: ”…vi ste ti koji ste ovdje veličanstveni. Vi ste u ovoj katedrali svemogući. Bez vas ovo je samo prazan prostor sa 15-ak ljudi koji se motaju po stageu…”
Izvještaj:Ana Artuković
Foto: Slavica Rudec