Pogon i Klaustro/fonija otvorili novi ciklus projekta AJMO u Slavonskom Brodu

AJMO! Slavonski Brod – Klaustrofonija + Pogon, 29.11.2025.

U subotu, 29. studenoga, u prekrasnom ambijentu Kuće tambure u Slavonskom Brodu održan je prvi koncert u okviru novog ciklusa projekta AJMO, inicijative koju su pokrenuli Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te We Move Music Croatia, kako bi podržali koncerte u manjim sredinama sufinancirajući organizatore koji su zadovoljili sve uvjete natječaja iznosom od 10000 eur. I prošle je godine Galerija Umjetnina Slavonski Brod u suradnji s Udrugom ‘Usudi se’ u okviru ovog projekta imala priliku ugostiti nekoliko fenomenalnih izvođača poput Cinkuši, Truth ≠ Tribe i ### , a ove godine čast otvaranja novog niza zanimljivih koncerata pripala je bendovima Pogon(Sl. Brod) i Klaustro/fonija (Osijek).

Pogon

Pogon je slavonskobrodski noise rock / post punk duo osnovan u proljeće ove godine, ali iza sebe već imaju desetak koncerata po Hrvatskoj, BiH i Srbiji, EP ‘Session u prostoru’ objavljen za nezavisan label Guranje s litice, a uskoro najavljuju i izlazak debitantskog albuma. Bend čine Damir Šimunović na bubnju i Ivan Đunđa na bas gitari i vokalu. Za sebe kažu da nisu nužno ograničeni s etiketiranjem i stavljanjem u glazbene ladice jer ne znaju u što će se tijekom vremena pretvoriti. No, jedna stvar je sasvim sigurna – isporučuju beskompromisni zvuk nabijen sirovom energijom koji pomiče vaša očekivanja kad ih ugledate kao duo na stageu. Kombiniraju elemente noise rocka, post punka i psihodeličnog space noisea u pulsirajuću buku koja se širi poput valova, čas agresivna, čas potpuno hipnotička. Njihov nastup djeluje poput kratkog spoja koji se pretvara u glazbenu lavinu: Damirovi manično eklektični bubnjevi i Ivanove histerične bas linije sudaraju se u gustoj magli distorzije, dok se vokalni ‘ispadi’ pojavljuju kao iznenadni rafali, na granici između ciničnog komentara i improviziranog emocionalnog ispuha. Tekstovi, uvijek na rubu koherentnosti, izranjaju iz buke kao fragmenti privatnih šala, internih dosjetki i „mentalnog umora“ koji bend pretvara u umjetničku artikulaciju. Sve što izgovore – bilo da je kratak citat iz neke serije (ali reinterpretiran na način svojstven bendu) ili cinična opaska o životu – zvuči kao dio jednog šireg, šumovitog i pomalo autodestruktivnog unutarnjeg monologa. Pogon na pozornici djeluje kao da svu akumuliranu frustraciju svakodnevice pretvara u zvučnu eksploziju. I upravo zato funkcionira: ovo nije bend koji nešto „propovijeda“, nego bend koji ti baci svoje misli u lice i kaže: „E, a ti sad vidi što ćeš s tim”. Nažalost malobrojna publika mogla je čuti njihove materijale u kojima je prisutna istovjetna estetska usmjerenost: naglašena buka, snažne ritmičke strukture i izražena improvizacijska komponenta. A evo i neke od pjesama koje su odsvirali: ‘Minuta’, ‘Vratima’, ‘Digresija’, ’35’, ‘Ustanem pa odustanem’, ‘Između prostora’… Zaključno, Pogon u svojim rukama drži sav nered, tjeskobu i ekstazu noise estetike, a ovim nastupom su dokazali da im za potpunu destrukciju prostora nisu potrebne ni velike postave ni tehničke akrobacije — samo sirova energija i nefiltrirana iskrenost koju progovaraju svojim instrumentima.

Klaustrofonija

Klaustro/fonija – osječki trio koji posljednjih godina neumorno probija granice domaće alternativne scene, na pozornici ponovno potvrđuje zašto ih se sve češće opisuje kao „organizirani kaos“ u najpozitivnijem smislu. Bend koji svoj identitet gradi na granici noise rocka, post-punka, psihodelije i već spomenute kontrolirane kaotičnosti, uživo zvuči kao eksplozija u atomskom skloništu iz kojega su, doduše, i počeli s obzirom na njihov prvi EP ‘Atomac Live Session’. Okosnicu benda čini vokal i gitarist Marko Pernarčić koji je i osnovao bend, ali ostatak postave je podložan redovitim promjenama. Zapravo, Ivan Đunđa iz Pogona prije je bio basist upravo i u ovom bendu, no spletom okolnosti životne prilike su ga odvele iz Osijeka u Slavonski Brod i dovele ga do Pogona. Bend je ovdje došao promovirati svoje prvo izdanje ‘Rigged Phantasies‘ (2025.), a publika je dobila upravo ono što je mogla očekivati — gust, napet i emotivno nabijen performans koji je istovremeno brutalan i hipnotičan. Klaustrofonija je na binu uletjela kao da su došli rastaviti razglas na atome — i po zvuku, a i po energiji, to im je skoro i uspjelo. Njihov set nije bio fino ispeglana izvedba nego turbulentan, znojav, nabrijan udarac u prsa; jedan od onih koji te ili odbiju ili pretvore u fanatika.Mene su definitivno zaintrigirali da se ‘vratim po još’. Gitara je zvučala kao da je u vječnom sudaru sa zidom — pohana, distorzirana, zrnata do bola. Bas je meljao i vozio neumorno, kao da je treći bubanj, dok je bubnjar radio s točno onom razinom manije koja očekuješ od benda koji živi na rubu kaosa. Vokal? Potpuno psihotičan – u njihovom miksu vokal se koristi kao dodatni instrument — djeluje kao da je provučen kroz megafon, zatim potopljen u reverb i završno premazan slojem fuzzy šuma i distorzije: lo-fi i namjerno zrnato. Ovaj pristup ne služi melodiji nego atmosferi. Crta između pjevanja i vikanja ovdje ne postoji; Marko zvuči kao da recitira svoje najgore misli u mikrofon koji se bori za preživljavanje. Riječi se ne moraju razumjeti jer njihova funkcija nije pripovjedna nego psihološka. I sve to funkcionira — ne kao uštimana melodija, nego kao kolektivni ispad energije. Publika je reagirala instinktivno — ne na tekst, već na energiju koja je dolazila kroz te efekte u kombinaciji s ostalim instrumentima. Gitara se bavi šumom i raspadom zvuka – široki zidovi fuzz distorzije, repetitivni rifovi i kratki, odsječeni akcenti grade atmosferu koja podsjeća na no wave i rani experimental rock, ali s modernijom, post-punk energijom. Bas, debel i prljav, udara ravno u prsa; ne svira ispod gitare, nego rame uz rame, kao da se natječu tko će prvi preopteretiti razglas. U najglasnijim trenucima bas postaje gotovo kao gitarski instrument, preuzima melodiju i udara groove koji tjera tijelo da se miče čak i kad nije plesna stvar. Bubanj je bio izuzetno agresivan i precizan, s naglaskom na repetitivan puls koji daje energiju i održava stalnu napetost. Bubnjar ne ukrašava ritam nego ga udara, često kombinirajući brzinu punka s gotovo tribal udarcima tomova i floor toma koji šire zvuk po cijeloj pozornici. Klaustrofonija tako dokazuje da njihova snaga nije samo u vokalu ili estetici, nego u potpuno povezanom, kompaktnom instrumentalnom organiziranom kaosu. Zapamtit ćete ih po tome kako zvuče kad se gitara dere, bas grmi, bubanj mlati, a sve to stoji na rubu eksplozije — i ipak se na kraju ne raspadne.