Po’ Metra Crijeva, Skotni Vrag & Šiza

Boogaloo (mali pogon), Zagreb – 20.12.2025.

Postoje koncerti koje prepričavaš odmah — usput, s telefona, još dok ti zuji u ušima.
A postoje i oni drugi, rijetki, koji traže mali odmak. Nekoliko prespavanih noći, malo distance i tek onda pokušaj da se dojmovi slože u nešto smisleno. Ova večer u malom pogonu Boogaloo kluba bez sumnje spada u tu drugu kategoriju.

U predblagdanskom kaosu, kad se nervoza i višak buke lijepe za sve oko sebe, ovakvi koncerti dobiju dodatnu vrijednost. Ne kao bijeg, nego kao ventil — mjesto gdje se nakupljena energija ne gura pod tepih, nego se kroz glazbu izbije van i ostavi tamo gdje joj je mjesto. Te je večeri svirka bila upravo to: ljekovita, oslobađajuća i iznenađujuće učinkovita u resetiranju glave.

Kad su se dojmovi napokon slegli, ostao je vrlo jednostavan zaključak:
ovo je bila večer bez praznog hoda, s izvrsnom vibrom i nula loših trenutaka. 👌

A kad se već poteže s Kvarnera prema Zagrebu zbog riječkog benda — dobro je znati da se put isplatio. I to višestruko.

Mali pogon, maksimalna energija

Mali pogon Boogaloo kluba pokazao se kao savršen prostor za ovakav tip koncerta. Dovoljno intiman da se sve osjeti iz prve ruke, dovoljno zbijen da nema skrivanja i dovoljno glasan da svaki riff, svaki udarac bubnja i svaka reakcija publike postanu gotovo fizički doživljaj. Publika i bend dijele isti prostor — i istu energiju.

Večer su otvorili Šiza, sirovi i direktni, bez viškova i bez zadrške. Bubanj, bas i vokal u konstantnom napadu, bez potrebe za zagrijavanjem publike. Njihov nastup poslužio je kao čvrst i bučan uvod u večer koja se tek zahuktavala.

Nakon njih, Skotni Vrag su promijenili dinamiku i unijeli element razigranosti, psihodelije i ironije. Njihov nastup funkcionira jednako kao koncert i kao mali kazališni happening — nepredvidiv, vizualno upečatljiv i glazbeno razveden, savršeno pozicioniran između sirovog početka i glavnog dijela večeri.

Po’ Metra Crijeva: ventil koji radi

Dolaskom Po’ Metra Crijeva na pozornicu, pogon je pretvoren u punokrvni ča-metal ritual. Već s prvim taktovima „Metal je Ča“ bilo je jasno da se večer neće graditi polovično — energija je bila stalna, koncentrirana i bez oscilacija.

Repertoar je bio pažljivo posložen između prepoznatljivih koncertnih točaka i materijala koji publika već dobro poznaje. „Metal je Ča“ očekivano je funkcionirala kao moment kolektivnog povezivanja, dok su pjesme poput „Fažol“, „Prokjeti Pust“ i „Ala Boh i Se“ nosile onu težinu zbog koje Po’ Metra Crijeva najbolje rade upravo uživo — sirovo, folklorno i bez potrebe za dodatnim objašnjenjima. Nije se išlo na puko nizanje „hitova“, nego na osjećaj kontinuiteta i rituala, u kojem svaka pjesma ima svoju ulogu i mjesto.

Zašto “Zombi megapedofil” ne izlazi iz glave…
Među svim pjesmama koje su se te večeri izmjenjivale, „Zombi megapedofil“ posebno se izdvojio kao onaj moment koji ne završava s posljednjim tonom. Ostaje u glavi, grebe podsvijest i podsjeća da Po’ Metra Crijeva ne koriste provokaciju radi šoka, nego kao alat za suočavanje s mračnijim slojevima stvarnosti — bez cenzure i bez potrebe da se ikome opravdavaju.

Završnica koncerta dodatno je naglasila osjećaj da se večer privodi kraju bez popuštanja. Repriza „Čižića“ vratila je publiku još jednom u kolektivni zanos, „Pust“ je zatvorio krug onog folklornog, teškog i gotovo ritualnog dijela večeri, dok je „Ča je trubilo“ sve presjekla sirovo i bez zadrške. Kao zadnji refren koji ne traži objašnjenje, u zraku je ostalo visjeti pitanje koje savršeno sažima duh cijele večeri: „Ča je trubilo?! Ča me gjedaš?!“

Njihov spoj teških metal riffova, folklornih motiva, humora i mračnog teatra ovdje nije djelovao kao koncept, nego kao nešto potpuno prirodno i instinktivno. Glazba, vizualni elementi i komunikacija s publikom radili su zajedno, bez viška i bez potrebe za objašnjavanjem.

Scenski detalji i božićna ikonografija s mračnim twistom dodatno su pojačali dojam, ali nikad nisu preuzeli glavnu ulogu. Publika je bila aktivni sudionik cijele priče — dovoljno je reći da smo tijekom koncerta „izbodeni nožem“ (igračkom, naravno), a nakon svega Djed Mrz nas je nagradio slatkišima i igračkama. Izgleda da smo na tom koncertu bili jako dobri. Humor i scenski elementi prirodno su se uklopili u identitet benda.

Zaključak

Ova svirka nije bila samo još jedan predblagdanski koncert u kalendaru.
Bila je to večer koja je pokazala koliko je važno imati mjesto gdje se nakupljena negativna energija može sigurno ispustiti i ostaviti iza sebe — glasno, iskreno i bez zadrške.

U malom pogonu Boogalooa, Po’ Metra Crijeva još su jednom dokazali zašto su bend kojem se vraća, o kojem se razmišlja i o kojem se piše tek kad se dojmovi do kraja slegnu. Kad se sve zbroji i oduzme, ova je večer sjela pod jednu etiketu — prava Božićna ČArolija.

Autor: Matilda Rudec
Fotografije: Slavica Rudec
Datum: 25. prosinca 2025.

Ako tražiš još koncerata koje vrijedi upisati u kalendar, pripremili smo
Koncertni vodič za 2026. – sve važne svirke u Hrvatskoj na jednom mjestu.

👉
Pogledaj Koncertni vodič za 2026.