U utorak, 07.06.2016. u Tvornici je svoju titulu jednog od najboljih svjetskih gitarista po prvi puta u Hrvatskoj obranio Zakk Wylde (Black Label Society), koji se proslavio nakon što je prije gotovo 30 godina utjelovio inkarnaciju pokojnog Randyja Rhoadsa, njegova gitarističkog uzora, u solo bendu Ozzyja Osbournea. Ovom nam je prilikom predstavio svoj aktualni, drugi po redu solo album ‘Book Of Shadows II’, nastavak na 20 godina mlađi ‘Book Of Shadows’ (1996.).
Kao support na cijeloj ovoj turneji svirao je Jared James Nichols sa svojim pratećim bendom. Žao mi je što se više ljudi nije okupilo na svirci ovog mladog, nagrađivanog gitarističkog virtuoza i pjevača, jer, mada je ekipa na koncertu pričala kako je svirka bila energična i tehnički dobro odsvirana, ali nema ništa osvježavajuće niti inovativno u njegovim pomalo ‘staromodnim’ blues/rock pjesmama, očito nitko nije skužio da lik uopće ne svira s trzalicom, nego samo i isključivo prstima. Onome tko poznaje gitaristički svijet jasno je da takvih na svijetu nema mnogo i da to iziskuje strašno puno rada, napora, žuljeva i krvavih prstiju. Stoga, skidam kapu liku i želim mu svu sreću u njegovoj daljnjoj karijeri. Iako, s obzirom da mu je tek dvadeset i pet-šest godina, a već je pozornicu dijelio s, primjerice Lynardom Skynardom, Glenom Hughesom, a sada i čitavu turneju kao specijalni gost Zakku Wyldeu, nimalo ne sumnjam da će mu karijera odsad ići samo uzlaznom putanjom. Ovom prilikom Jared i njegov prateći bend (bas i bubanj) predstavio nam je svoje autorske stvari, uglavnom s njegovog zasad jedinog studijskog izdanja ‘Old Glory and the Wild Revival’ (2015.) poput ‘Playin’ For Keeps’, a na pjesmi ‘Can You Feel It’ čak je nekoliko fanova u prvim redovima otpjevalo refren. Odsvirao je i nekoliko potpuno novih pjesama, poput ‘Don’t You Try’.
Čovječe, Zakka obožavam otkad sam išla u osnovnu školu i otkad sam, vječito se boreći s barre hvatovima f durova i molova 🙂 učila sama svirati gitaru, i oduvijek mi je bila želja vidjeti ga uživo. Dakle, kao što sam rekla, obožavam Zakka, ali ponajviše njegovo djelovanje u Black Label Societyju. Pjesme iz solo karijere nikad mi nisu nešto osobito sjele, valjda zato što se ne smatram nekim prevelikim romanitkom i emotivcem. Vjerujem da je tako bilo većini na koncertu, jer sam vidjela da je podosta ekipe iz publike bengalo i mlataralo glavom gotovo cijelo vrijeme.
S druge strane, dosta publike je i skamenjeno stajalo vjerojatno ne znajući kako bi ‘plesali’ na ove, ajmo reći, balade. Mada su live verzije pjesama s oba albuma zvučale puno žešće, zbog nabrijanog distorziranog zvuka, dok su na albumima mekše i više acoustic. S uvodnom pjesmom ‘Sold My Soul’ Wylde je odmah pokazao svoje ‘matematički’ precizno umijeće sviranja gitare i zubima, i na ramenima iza glave, desetominutnim solažama… Odnedavno Wylde ima i vlastiti gitaristički centar Wylde Audio te je sa sobom dovukao brdo opreme, pa nam je tako pokazao ljepoticu Warhammer Pelham Blue FR te Viking V i Odin modele. Žao mi je što u njegovim rukama nisam vidjela ‘the grail’ – Gibson Les Paul custom made model s bulls eye dizajnom. Nadalje su nastavili svirati pjesme s aktualnog albuma: ‘Autumn Changes’ i vrlo emotivnu ‘Tears Of December’, ‘Lay Me Down’ te nekoliko starih: ‘Road Back Home’, ‘Between Heaven And Hell’, a za vrijeme pjesme ‘Throwin’ It All Away’ Zakk je sišao među publiku i dobrih desetak minuta solirao, opet na svakakve načine. Odmah se vidjelo da to nije bilo nimalo spontano nego unaprijed isplanirano zbog silnih zaštitara koji su se držali Zakka kao da je John Lennon, čovječe. Osim gitare, uhvatio se Zakk i usne harmonike, a posljednju pjesmu regularnog dijela koncerta na klaviru je odsvirao ‘The King’, strašno emocijama nabijenu pjesmu čiju emociju ne prenosi toliko tekst same pjesme nego vrišteće dionice gitara koje zvuče kao da plaču. A jednog fana u publici stvarno sam i vidjela da plače (hah, nisam bila jedina 🙂 ). Jednostavno, emocije i uzbuđenje, euforija te obuzmu i ne možeš si pomoći. Na bisu su svirali ‘Lost Prayer’ i ‘Sleeping Dogs’, singl s novog albuma. Nećemo picajzliti pa prigovarati na sitnice ili eventualne propuste. Ipak je to Zakk Wylde. Sve ostalo je nebitno.
