Placebo ne valja jer nisu izdržali dugo, bili su “brzi ko zečevi” ali zato je Jim Kerr pokazao kako to rade stari rokeri…
Simple Minds, izvještaj s koncerta
ŠRC Šalata Zagreb
30.06.2022.
Eto, svanuo je i taj dan, Napokon neki veći koncert nakon “pandemonija hororavirusom”.
Legendarni škotski rokeri Simple Minds napokon su nastupili na zagrebačkoj Šalati. Koncert je, naravno, bio rasprodan nekoliko tjedana ranije jer njihovim hitovima ne odolijeva ni starija ni mlađa populacija, a karte se nije moglo nabavit čak ni ‘na crnjaka’ ispred ulaza na sam koncert. Svirkom koja je trajala preko dva sata, 62-godišnji frontman Jim Kerr je dokazao da je još uvijek “Alive And Kicking”. Ne da se on godinama, baš kao ni njegovi hitovi.
Dolazak iz Rijeke u Zagreb po ovim vrućinama i dašak uzavrelog asfalta na posljednji ovolipanjski dan sve su što mi je trebalo da se hipnotiziram odmah po silasku s busa. A miris užarenog zagrebačkog betona začinila sam i jednom cigaretom za još jači efekt osjećaja spaljivanja i ovo malo pluća što mi je ostalo. Znam, pušenje nije zdravo, ali ja ne planiram umrijeti od korone nego od nečeg normalnog. I sjedim ja tako na klupici preko puta autobusnog kolodvora i razmišljam o tome kako će Kerr izdržati ta dva sata po ovoj sparini…
Ovih dana sve se nekako svelo to da se procjena kvalitete koncerta svodi na dužinu trajanja performansa. Barem sudeći prema muškom dijelu publike… Placebo ne valja jer nisu izdržali dugo, bili su “brzi ko zečevi”, ali zato je Jim Kerr pokazao kako to rade stari rokeri… izdržao je duže od dva sata…
Da me netko krivo ne shvati, koncert je zaista bio odličan, svirka je bila vrhunska, publika rasplesana i zaigrana, kao što bi to i trebalo biti na koncertu. Možda malo i previše, ali to ćemo prišiti nervozi zbog vrućine. Pokušavajući se probiti naprijed naletjeli smo na ne tako friendly ekipu, koji su, nas na pomalo agresivan način pokušali izgurati sa svoga “obilježenog teritorija”. Nabrijana crnka mi je pri pokušaju obrane svoga teritorija pokušala izbiti bubrege svojim pomalo agresivnim plesom, imala sam osjećaj da letim na sve strane. Sve dok torbu nisam prebacila na drugo rame, blize njoj pa počela i ja uvijati bokovima, mlatiti rukama i dozivati kišu kao indijanac kako bih se izborila za naš teritorij. A u torbi, ljudi moji, tri mobitela, tablet, dvije električne cigarete, 666 kn u kovanicama i boca kokakole. Kako kažu, oko za oko, zub za zub, riješile mi naše probleme bez ijedne riječi, neverbalnom komunikacijom. Brzo smo odredile granice i koje je čiji teritorij. Takvo guranje, da ne spominjem i bezobrazne komentare nisam doživjela na metalskim koncertima. Zaista. Metalci su ljudi koji stalno vise na koncertima i usvojili su određeni obrazac ponašanja, čak i kada je “čovjek na čovjeku” nitko nikoga ne gura i ne ozlijedi. Zamislite još mlate i glavama, pa rade jedni drugima ventilaciju. Skroz fini ljudi, između njih se možeš probiti čak i do prvog reda, neće te napadati što si pokušao preći iz osamnaestog reda u petnaesti. Nema Gucci torbica i skupih cipelica, usta natrackanih karminima od 350 kuna pa onda prigovaraju kako je karta skupa. Metalac zna što plaća i zašto ide na koncert. Ove što idu na koncert jednom u 5 godina, zaista misle da im treba postaviti još i crveni tepih pod noge da ne uprljaju skupe cipelice dok njihovi tipovi namiguju okolo svakoj koja nosi suknjicu i bacaju čaše piva u prve redove.
Eto, sad sam napisala koju karticu teksta više pa ću sama sebi platiti više para… Možda i skupim za neke skupe cipelice ili karmin da imam za idući koncert. ?
No vratimo se na temu, dok nisam počela pisati o ratu u Ukrajini ili dok me nije ulovio pjesnički proljev pa se krenem izražavati kao koncertni Shakespeare…
Iako na koncertu nisu odsvirali “Hypnotized” uspjeli su hipnotizirati publiku svojom osebujnom setlistom. Od trenutka kada su se popeli na binu pa sve do kraja koncerta svi smo bili hipnotizirani. Redali su hit za hitom, a kako je padala noć publika je bila sve oduševljenija.
Prema pravilu, novinarski članak bi trebao sadržavati odgovore na 6 glavnih pitanja: tko, što, kada, gdje, zašto i kako?
Pa evo, ja ću za početak odgovoriti samo na tri:
Tko? SOMEONE
Gdje? SOMEWHERE
Kada? IN SUMMERTIME
Zvučali su božanstveno dok su svirali tu stvar. Sva sam se naježila i nekako je u trenutku nestao sav umor koji sam skupljala zadnjih dana radeći u bolnici. Baš mi je u tom trenutku došlo da se probijem do prvog reda, preskočim ogradu i pitam ih da li bi bio problem ako bi svirali 12 sati umjesto 2 sata. I još da ih zamolim da to učine u čast nama medicinskim sestrama koje radimo smjene od 12 sati, bez sjedenja, bez pauze, bez pratećih vokala koji će podijeliti kemoterapiju dok mi malo sjednemo i odahnemo.
Iako je početak koncerta bio najavljen u 20.15h, startali su koju minuticu kasnije sa pjesmom “Act Of Love” i lagano uveli publiku u nezaboravan show koji će svi sigurno pamtiti jako dugo. Nakon što su odsvirali hitove “Love Song” i “Let There Be Love” nitko više nije bio ravnodušan. Plesalo se, pjevalo, a ljudi su se u potpunosti prepustili koncertnom hedonizmu tek nakon što je bend napravio pauzu i vratio se na drugi dio koncerta. I bili su glasni, bili su gladni još hitova. Iako su ove škotske legende izvukle sve asove iz rukava, publika je i dalje bila nezasitna. “She’s a River”, “Waterfront” “See the Lights” samo su neki od hitova koji su se našli na repertoaru.
I dok je na red došao stari hit “Don’t You Forget About Me” već je svima bilo jasno da Kerra i ovaj koncert nitko tako brzo neće zaboraviti.
“Hoćemo još” i “Svirajte do jutra” samo su neki od uzvika kojima je publika pokušavala izmamiti bend da se vrate na binu i odsviraju još koju staru. Onda je uslijedilo iznenađenje, nešto što nismo očekivali. “Speed Your Love To Me” u jednoj sasvim neobičnoj izvedbi. Dok je Jim sjedio i uživao u svom vlastitom hitu, Sarah Brown i klavijaturistica Berenice Scott su otpjevale laganu verziju ovoga hita. Zvučalo je kao da smo svi uživo na talent showu poput “The Voice”, ali na talent showu u raju. Publika je bila toliko oduševljena da su ih Mindsi jedva ispratili kući hitom “Sanctify Yourself”, a nakon što su se pozdravili sa Zagrebom još dugo su se mogli čuti uzvici ‘… we want more… ‘!
Joj da, skoro sam zaboravila izreferirati listu gostiju i članova benda, ali to ću nadopisati sutra kad budem radila dnevnu smjenu, dok teku infuzije, lako ja to izguglam…
I nemam pojma koliko je bilo ljudi, prestala sam brojati nakon 666. Znam samo da je bilo toliko ljudi da sam sigurno pokupila koronu, ajde barem ću se odmoriti malo kod kuće ?
Ps. Ne mogu se suzdržati da za kraj, ne prigovorim zbog jedne stvari…ipak sam ja žensko u pms-u. Jedina zamjerka Kerru je javna kritika upućena kolegama glazbenicima koji su na istoj Šalati nastupili nekoliko dana ranije. Jim Kerr je pokušao na šaljiv način povući paralelu između njihovog nastupa i nastupa engleskih alt-rock velikana Placeba koji su svirali tek nešto više od sat vremena. Ostala sam u šoku kada je prokomentirao kako je čuo da je ovdje prije par dana nastupio neki “usrani bend” koji je svirao kratko. Pa to je kao da ja dođem u noćnu smjenu i kažem pacijentima “Čula sam da je prije dvije večeri ovdje radila neka usrana sestra, ja neću biti takva”. Potpuno neprofesionalno i nekolegijalno.
Pri pokušaju da ispadne komičan, ispao je šupak. Sva sreća pa je toliko još uvijek markantan i simpatičan pa mu to možemo možda i oprostiti. Na kraju krajeva publika je sa oduševljenjem prihvatila obećanje da će oni svirati jako dugo.
Što drugo reći na to nego: Muškarci i njihove minute…
Joj zapravo znam : Gle koliki mi je!!! Članak, naravno ?
Izvještaj:Matilda Rudec
Foto: Huawei P30 Pro
